Uspeh, ponos, sreća, suze radosnice i druženje su reči koje najbolje mogu da opišu moj letnji raspust. LICIDERSKO SRCE – Međunarodni festival dečijeg folklornog stvaralaštva u Užicu.
Posle sedam godina vežbi, treninga, znoja, radosti, smeha i truda usledila je i nagrada. Naš KUD pozvan je da predstavlja Vojvodinu na Međunarodnom festivalu u Užicu. Bili smo presretni i veoma ponosni jer je velika čast predstavljati našu pokrajinu na tako velikom festivalu. Svi smo bili uzbuđeni i jedva smo čekali da stignemo u Užice. Prvi dan bio je čaroban i znam da ću ga pamtiti ceo život. Obukli smo naše predivne šarene nošnje, ponosno uzeli zastavu KUD-a „Ivan Senjuk“ i Republike Srbije i krenuli u defile. Pratili su nas: radost, po koja suza radosnica, veliki ponos i neizmerna sreća. Centrom Užica išla su deca iz celog sveta, na početku kolone bili su predstavnici svakog KUD-a i nosili zastavu Festivala „Licidersko srce“ , iza njih su išli Đuričićevi bubnjari, koji kao da su svojim bubnjevima prenosili otkucaje naših srca. Iza njih su se vijorile zastave svih zemaljakoje su učestvovale: Srbije, Makedonije, Republike Srpske, Gruzije, Tajvana, Bugarske, Ukrajine, Slovačke, Italije. Za njima je išla kolona dece u svojim nošnjama. Publika je uživala, gledajući tu veselu, šarenu kolonu koja je pevala, igrala i mahala. Nošnje dece drugih država bile su prelepe i zanimljive, na mene je najveći utisak ostavila tajvanska nošnja. Deca sa Tajvana bila su kao blizanci, svi su bili iste visine, iste boje kose i isto obučena. Od svih učesnika mi smo se najviše družili sa decom iz Gruzije, njima se pokvario autobus pa su putovali sa nama. Oni su u svojoj koreografiji koristili prave mačeve i bili su jako vešti sa njima. Italijani su imali prelepe nošnje, imali su crvene dokolenice, zelene pantalone , bele košulje , kao boje na njihovoj zastavi. Svidela mi se i folklorna radionica, gde smo učili igre dece učesnika, bilo je veoma interesantno i zabavno učiti nove korake. Svako veče smo imali druženja i žurke, igrali smo, slikali se i družili. Te slike ostaće nam kao lepa uspomena na decu iz celog sveta i festival „Licidersko srce“.
Bilo je to jedno čarobno i nezaboravno iskustvo. Moji drugari i ja ostvarili smo deo svojih snova i maštanja. Polako smo počeli da se penjemo zlatnim stepenicama uspeha. Zasijali smo kao male zvezde na velikom nebu.
Miroslava Musić
OŠ „Isa Bajić“ VII-2